Da li ste znali?


... da su komercijalni sapuni koje nalazimo u prodavnicama zapravo sintetički deterdženti? Iako je deterdžent dobar za naše posuđe, nikako ne odgovara našoj koži. Prirodni sapuni pravljeni po starinskim recepturama, skidaju nečistoću sa kože, čuvajući njenu prirodnu vlažnost i masnoću. Za razliku od naših baka i prabaka koje su upotrebljavale uglavnom svnjisku mast u spravljanju sapuna, mi smo se opredelili za prirodna hladno ceđena ulja kokosa, palme, masline, badema i grožđanih semenki zbog njihovih fenomenalnih kozmetoloških blagotvornih svojstava i načina na koje deluju na dobrobit naše kože i zdravlja. Ova ulja su veoma ekskluzivna i retko se mogu naći na našem tržištu, što naše sapune svakako u startu izdvaja od konkurencije. Svako može da koristi rafinisano suncokretovo ulje, zar ne? I da vam za to 'debelo' naplati.

Šta je saponifikacija? Saponifikacija je prirodan proces koji se događa kada se masnoće (ulja) pomešaju sa sodom i vodom. Proces saponifikacije se završava kada se ova smeša sipa u kalupe, iseče i ostavi da se suši na vazduhu najmanje četiri nedelje.
Štaje glicerin i zašto ga želimo u sapunu? Glicerin je prirodni ovlaživač, što znači da skuplja vlagu iz vazduha, ali i prirodni nus proizvod u procesu saponifikacije. Prilikom izrade komercijalnih sapuna, glicerin se skuplja i odstranjuje, pa se preprodaje kozmetičkim i farmaceutskim industrijama. Kod ručno pravljenih sapuna u SenMi radionici, sav prirodni glicerin ostaje netaknut. Ručno pravljen sapun je mekši, pa je neophodno odložiti ga na cedilicu posle svake upotrebe.


Polazeći od sebe prvenstveno kao kupca, poslednjih meseci sam veoma pažljivo posmatrala šta se nama to sve u Srbiji nudi pod sloganom 'prirodno'. Nije potrebno biti Šerlok da bi se veoma brzo uvidelo koliko nas proizvođači.....hm, pa ne baš lažu, ali svakako manipulišu i atraktivnim sloganima navode na pogrešne zaključke. Svako od nas uz malo detaljnije raspitivanje i informisanje o kozmetološkim sastojcima i njihovom dejstvu, može lako razaznati šta se na kom proizvodu nalazi od sastojaka koji su ili neprovereni, ili štetni. Najčešće nailazimo na parabene, SLS i mineralna ulja. U ovom trenutku nećemo ulaziti u raspravu o ovih sastojcima pojedinačno, jer se o svima zaista mogu pronaći iscrpni podaci na internetu.



Ono što verovatno svima nama prvo upada u oči prilikom kupovine, jesu cene. U Srbiji nedavno zatvorene prodavnice megapopularnog britanskog brenda koji je prednjačio u agresivnoj vizuelno-tekstualno-mirisnoj prezentaciji, nudile su nam zanimljive proizvode po blago rečeno - astronomskim cenama. Na oko vrlo dopadljivi sapuni reklamirani su kao 'potpuno prirodni' što oni nikako nisu bili, a u to se mogao uveriti svako samo čitajući spisak sastojaka koje nismo mogli nigde da nađemo u prodavnicama, već zabačene u sajber prostoru. Igleda da je naše tržište ipak bilo brzo zasićeno ovom 'mačkom u džaku'. Pojavile su se u Srbiji i neki drugi proizvođači manje ili više prirodnih sapuna u poslednje dve godine. Međutim, nigde do sada nisam videla da je cena proizvoda opravdana sastojcima koji su za isti korišćeni. I sada mi je neshvatljivo kako se neko usuđuje da naplati 100 gr sapuna 500 dinara, pri tom koristeći najjeftinija bazna i mirisna ulja. Interesantno je da pri tom mešaju babe i žabe u svojim sapunima, potpuno lišeni svake svesti da npr. pasirani krastavac u sapunu uopšte nije isto što i svež, te da pri tome ni nema ista svojstva, niti da prirodna esencijalna ulja imaju prvenstveno terapeutska svojstva, te da je iluzorno mešati ih onako 'uzgred' sa mirisnim uljima, suvim grožđem i kakaoom zbog zanimljivijeg izgleda. Ne bi me uznenadilo da sutra u nekom organic sapunu, kako se to sada popularno kaže, nađem i od popa uši.

Meni je bilo dosta tih lažnih kozmetičkih proroka sa njihovim džakovima punih mačaka, pa sam odlučila da se sama bacim u akciju, kada je situacija dotle došla.

Rezultat jeste ova naša mala zanatska radionica.

Нема коментара